15.08.2014.

omg my life

Moj zivot je jedna tortura,iskreno kad bi neko slusao moje misli mogao bi napisati jednu novelu,mozda roman koji bi imao 500 stranica ili čak vise.Puno stvari se desava u vezi mene,sazrijevam i to dosta brze nego sto sam mislila,iako mozda umisljam vise mislim da se to odnosi na moju psihu nego kako to drugi oko mene shvataju.Najveci nedostatak toga je da u generaciji svojoj i onoj kojoj bi trebala pripadati jednostvano nema dovoljno zrele i ambiziocne djece.Sve su zelje i put koji ne vodi nigdje,voljela bi da mogu pronaci nekoga ko bi samo saslusao moje misli,koje me toliko muce gnjave nekad pomislim da trebam paznju ali nikada nisam bila jedna od onih koji su u centru toga,nikad mi se nije svidjalo kada neko to namjerno trazi.Uostalom nista ne dobijam time,gubim vrijeme na nevazne stvari,voljela bi poceti mjenjati svoje misli i ponasati se bezbrizno ali ima jedna caka,to je da sve sto kazem i uradim razmislim 3 puta da li to trebam,kasnije to tumačim i to stvara teret,to te zamara,ne da ti mira,osjecam se kao izgubljen slucaj,sta zelim ? Momka? Pravog prijatelja,dobro to nema bas pravo znacenje imam porodicu i Aminu kojoj se mogu djelimicno povjeriti. Sta onda zelim da me umiri? Bezbriznost? Slobodu? Zabavu? Srednju skolu iz snova? Velika druzenja i prijatelje? Nisam jos sigurna,ama bas u nista sto me okruzuje.Samo jos cekam da pocnem sumnjati u svoje postojanje.Sto je jedna izuzetno zanimljiva tema.Zasto uopste ja postojim,je li ja imam cime doprinjeti ovom drustvu? Da li ljudi primjecuju jedni druge nasumicno ili je to sve namjesteno? Sta mi ovdje radimo cijeli zivot,osim sto vjerujemo u Jednog Boga ? Svako ima drugacije pogled na svijet i to je razumljivo,svi smo razliciti i u tome je car naseg postojanja ali nista drugo osim toga.Valjda nam nije cilj samo se skolovati,zaposliti,zaljubiti,udati,dobiti djecu,ostariti,odgojiti i umrijeti.Mozda izvana izgledam cvrsta i vedra ali iznutra sam nesigurna i tmurna.Voljela bi se iskljuciti i prestati raditi neke stvari,biti malo drugacija ali svoja,biti mudrija i spretnija.Dati smisao zivotu,pronaci svoje mjesto pod zvijezdama i inspiraciju naci u muzici i pjevanju,mozda i odbojci i u prijateljima.Porodica je uvijek tu i ostat ce nakon svega,ali to se ne mjenja sve ostalo ,ipak da.


Teenage diary